Tuzna i zalosna pjesma otpjevana vrhunski svaka cas guslaru Dukicu .
@mrakbbb2216
5 жыл бұрын
Djukic naj bolji Guslar, svih vremena! To moze samo srpska majka da rodi...
@prosjecnisrbin3889
5 жыл бұрын
Sta su onda Branko, Djoko, Bosko, Miso Popovic, Vujovic, Segrt ako je Djukic Bozo najbolji?
@radojicaadzic3907
3 жыл бұрын
Zalosna a odpjevana vrhunski .
@ilijamilisav685
Жыл бұрын
Pocivao u miru Bozijem moj ucitelju! Nikada i noko nece postici u ovoj vrsti predanja! Trebalo te sahraniti pored Vladike za zasluge.
@radojicaadzic3907
3 жыл бұрын
Za guslara Dukica sta reci nema komentara vrh .
@jovicajevdjovic3056
Жыл бұрын
Jedan je Vlado Sipcic 🙏🙏🙏
@МатијаЈакић
7 ай бұрын
Он оствари разбојничку миса, и крваву легенду записа, на кумовска врата и прозоре, да се прича док је Црне Горе. Крвљу им је огњиште залио, а свијећу крсну угасио, да се многи са ужасом сјећа, шта је људска напасти несрећа. ... Од данас ће Санџак бити миран, И Владо је Шипчић ликвидиран.
@aleksandarkrsmanovic4185
6 ай бұрын
Слава и милост од Бога јунаку Владимиру Шипчићу
@МатијаЈакић
6 ай бұрын
Крвљу им је огњиште залио, а свијећу крсну угасио, да се многи са ужасом сјећа, шта је људска напасти несрећа.
@МатијаЈакић
Ай бұрын
Да се Ружа дигне овог дана, не би клела кнеза од риђана, Нит кунила свог ђевера Живка, не остави снаху у крвника. Већ питала Никчевић Шћепана колико је задобио рана. Поносна би била на потомка та лијепа кршна црногорка
@borisvujosevic9221
8 жыл бұрын
djukic je bio vrh
@zrkamilojevic5064
Жыл бұрын
🇷🇸🇷🇸🇷🇸🇷🇸💪💪💪😁😁😁
@alekkshicni3022
3 жыл бұрын
Hoću jednu pjesmu ispjevati Znam da će me drustvo saslusati Neću pjevat o ratnoj prošlosti No o divnoj krilatoj mladosti i jednome udesu teskome Sto ostavi tugu rodu svome To je bio cvijet od mladića Desna ruka braće nikčevića Koji ropstva ne priznase lance Nego svakom zatvorise klance Nikcevici stoje na biljegu Na ovome balkanskom brijegu Đe se lovćen s gromovima bori I đe njegoš gorski vijenac stvori U Stubicu ljudsku kosturnicu Dusmaninu nesitu grobnicu Gusle moje srpski razgovore Neka vaše strune progovore Uz tonove najljepše na svijetu Da opjevam sudbinu prokletu Tragedija za četiri doma Zle nesreće ljudskoga poloma Na hiljadu devete stotine Sedamdeset i prve godine U oktobru dvades cetvrtoga Dođe Veso do auta svoga Do ogromne teretne mašine Ne znajući da će da pogine Još se zora ne raspuča s danom A veso se razgovara s nanom Danas moram putovati nano Al mi nije auto ispravno A majka ga savjetuje na to Poslusaj me moje milo zlato Ti poslusaj tvoju majku staru Nemoj vozit auto u kvaru Nego sine auto opravi Pazi sine negdje ne zaglavi Slušam majko roditelju mio Sto puta sam na dalji put bio Pa sam srećno vozio auta Biće tako i ovoga puta Sreća me je svukuda služila Dovidjenja majko moja mila Ajde sine nek te sreća prati Pa se zdravo i veselo vrati Sa autom stiže do Čapljine Al kvar bješe veći od mašine Treceg dana od kad je pošao On je majku telefonom zvao Da mu pošalje nešto više para Mora ostat poduže zbog kvara I sjutradan opet zove tako Primio sam pare mila majko Nego Veso danas tamo kreće Izvjestiti moram preduzeće I naloge uzet za opravku Vijest takva razveseli majku Dobro sine odmah vamo kreni Da ti majka večeru pripremi Zle sudbine sto podmuklo kleči Mladog Vesa u svemu spriječi Radost ga je obuzela neka Ko da društvo iz nikšića čeka Kad noć svjetlost oduzima danu U tom “fiat” iz nikšića banu U Čapljinu susretose Vesa Veselje se ori do nebesa Đe ste pošli Veso ih zapita Krenuli smo poslovno do Splita Veseli se društvo najmilije Svi birani momci i delije Po redu ću kazat im imena Svi iz dobrih kuća i plemena Nikčeviću veso bješe prvi Divna stasa a spartanske krvi I da ga je porodila vila Ne bi ljepseg momka odgojila Napajala kapljicama rose I u svoje povijala kose Pjevala mu pjesme uspavanke Snjim šetala zorom na uranke Hranila ga šećerom i medom Kitila ga momačkim pogledom Pa ga dala kući nikčevića Da se sa njim ponose i kite Jer bijaše duše plemenite I snjima se podiže i cvjeta Al subina ne dade prokleta Drugi bjese Kovačević Stevo Sto tek život bješe započeo A unuk je slavnih prađedova Plemenite krvi sokolova A treći je Dakoviću Đoka Iz Grahova mjesta sokolova Gdje još sablje stoje i handzari I medalje sto dobise stari Onda bješe Smiljanić Dragane On cetvrti bijase po redu Uvrga se bjese po izgledu Na kućiće i odzakoviće Kitio je bratstvo Smiljanice Kad jedoše i malo popiše Tu dogovor jedan napravise Da zbog toga na autu kvara Odu skupa do grada Mostara Tamo nadju za motor dijelove i obave službene poslove “Fiat” kola nikšićkog “napretka” Kod Zatona dočeka prepreka Drugi “fiat” od grada mostara Sa strane ih kači i udara Put im suži a pravac oduze Nikšićane panika obuze Pred očima vide smrt gotovu Nema koga u pomoć da zovu Ni pomena onog koga žude Sve potraja manje od sekunde Nego kola u vazdušnom padu Iznenada napustiše dzadu A Neretva kao da se ljuti Dočeka ih u zagrljaj smrti No poslusaj šta je bilo dalje Zemlja nebu tužni vapaj šalje Nebeska se uzburkala lađa Ko uvijek kad se smrt događa Crni mrak je zemlju poklopio Oblak gusti mjesec zaklonio Utrla se nebeska kandila Nesreca se teška dogodila A Neretva u kanjonu huči Momačka se mladost u njoj muči Na dnu rjeke gdje vjetar ne puše Mladi momci ispuštaju duše Bez vazduha i žarkoga sunca Izgubise otkucaje srca Tužnog bola velike žalosti Nestadoše četiri mladosti “Fiat” kola talijanske marke Neće njine razveselit majke Neće sestre u zagrljaj s vrata Dočekati više svoga brata Ni brat s bratom ići na igranke i zajedno biti pokraj majke Djeca neće više zvati tatu Vješat im se ljubazno o vratu I nevjeste viđet svog supruga Vječno će im za njim ostat tuga Svijema će ostat roditelji Dovijeka za njima u želji Tužna vijest iz grada Mostara U nikšiću uzbudjenje stvara Grozna vijest po nikšiću hoda Četvoricu progutala voda Glas je stigo brzo do “napretka” Nestade vam četiri čovjeka Nestade vam preduzeću dika Dva šofera i dva službenika Veso Stevo Đoko i Dragane Divne mlade glave odabrane Tužna pošta crnu vijest nosi Roditeljska srca da pokosi Teško im je primit ovu vijest Mora im se pomutiti svijest Tragediji teskoj da se čude Od velikog bola da polude U tri doma vijest potvrdjena A za Vesa baš se tačno ne zna Jeli i on poginuo s njima il pošao svoijem kolima Dobra vijest bila bi u želji Da vesovi čuju roditelji Nego druga slika sjenku baci Nešto stalno pristižu rođaci Pa svak voli čuti brate mio Jeli Veso kući dolazio Svak se boji nevesela glasa Pa mu oca pripitkuju Vasa Ja sam čuo on govori njima Za trojicu tužna vijest ima A za Vesa ja mislim rodjaci Da će zdravo i živ doći majci Žao mi je svakog podjednako Stevova me vijest muči jako Jer je s Vesom ne razdvojan bio Srce mi je moje pokosio Gleda Vaso šta se dalje zbiva Pa suprugu kod sebe doziva Slušaj Ruža što ću govoriti Veso treba odijelo kupiti Odijelo od štofa crnoga A zbog steva druga premiloga Crnu mašnu i košulju crnu Neka nosi kad ih mrtve vrnu Tako reče roditelj pošteni Što svačiji karakter cijeni i svakoga u teškim mukama On prihvaća objema rukama Častan pošten sa životom se bori I poštenu porodicu stvori Pa je sina Vesa od malena Odgajao časna i poštena Da u društvu kad god treba ode I da bude vesele prirode A Veso je s pažnjom savjet prima I društvo je ne izmjerno ima Omiljen je kod svijeh rođaka Bio u red najboljih momaka Đevojke mu ime vezijahu Na jastuke sto ruho spremahu Tako Vaso priča s rodjacima Iskru nade u mislima ima Neće misli biti takve sreće Da mu veso doć živ kući neće Al nadanje u zivotu vara Ljudsko srce češće puta para Malo nade toga puta bješe Dok vijesti tužne dolećeše Kao da su sašle sa nebesa Slušaj Vaso tebe nema Vesa No pogibe u neretvu mutnu Sluša Vaso ovu vijest tužnu Vijest sluša hoće da izludi Srce tužno udara u grudi Svijest mu se pretvara u dugu Ko će ovu podnijeti tugu Pred oči mu neka teška tmina Čini mu se u njoj vidi sina A Neretva mutna i krvava U njoj Veso vječnim sanom spava Od jada bi zemlja proplakala Vasiona zvijezde uspavala Sjajnom suncu svjetlost ugasila I vjecnom ga tmušom obavila Iskru ljudsku splela u svijecu Crnoj zemlji spalila nesreću I sudbinu sto podmuklo čeka Da uništi nevina čovjeka Da ne bude plača i jauka I da svijet oslobodi muka Sunce neko drugo da se rodi Da nestane zla u mutnoj vodi To sve čovjek sanjari u želji No sto Vesu rade roditelji Majka mu se sa mislima bori Pa riječi tužne progovori Vesu sliku gleda s oba oka Poče tužit kitna crnogorka Nevolja je ruži da zatuži Jer joj tuga oko srca kruži Veso sine kuku sreco moja Liš ostatka tvoga brata Koja I ostale naše porodice Kuku sine naša uzdanice Suze roni kupati se može Šta bi ovo s Vesom mili bože Kakva te je naćerala sila Te izgubi glavu srećo mila Sto ne osta u tvoje auto No mi srce posiječe ljuto Tuži Ruza za srce ujeda Pa mu sliku ljubi i razgleda Dvije sestre vasove premile Pune čaše otrova bi pile Mile sestre Tanja i Dragica Rone suze i ne suše lica Diko naša sunce ogrijano Sto prestade grijat tako rano Sunce naše jabuko od zlata Sto ostavi tvog voljenog brata Da te sanja i u snu doziva Sto se ovo kod nas brate zbiva U sred tuge i takvog leleka Službenici dodjoše “napretka” Ne čekaše no dodjoše zorom A na čelu s njinim direktorom Snjima skupa Vesovi rodjaci Da ga mrtva doćeraju majci Kad dođoše na mjesto nesreće Plan ovakvi izda preduzeće Da se zove gnjuračka ekipa Sto će mjesto odmah da ispita A odmah će moći da se snadju Potopljene ljude da pronadju Pa na zahtjev ljudi iz “napretka”
@alekkshicni3022
3 жыл бұрын
Za ekipu ne bješe prepreka Odmah dođe gnjuračka ekipa Admirala Grubeljić Josipa Na Zatonu a kod mjesta Bune I posao zapocese tune Spustila se odana ekipa Svako mjesto u kanjonu pipa Izvježbana ekipa poznata U rijeci pronadje “fijata” U “fijatu” Kovacevic Stevo Za volanom nepomično sjeo Pokraj Steva Dakovića Đoku Pronadjose u vodu duboku Posle duzeg i napornog rada Pronađoše Vasa iznenada Malo dalje uz rečno korito Raširio ruke ponosito Ko kad ginu veliki junaci Mislio je da se spasi majci S mnogo muke ali treceg dana Pronadjose Smiljanić Dragana Stihovi su na svijetu mali Da bi covjek moga da zahvali Toj odanoj ekipi ronačkoj Što broj smanji tragediji našoj Pa bih sada i ustihu reka Hvala vama ljudi dovijeka Nikšić tužno ocekuje žrtve Porodice iščekuju mrtve A gradjanstvo sto ga boljeg nema Tužan doček mrtvima priprema Doček sprema njino preduzeće Al tu ono samo biti neće Nego svako u nikšiću gradu Da im počast i odanost dadu Pa skupstina opštine nikšića Sprema doček četiri mladića I humanost gradskog komiteta Za nestala četiri mladeta Ispoljise svi skupa ko braća Dug ljudima nezaborav vraća Kada noći deset ipo bješe Tužno kola nikšić zasvjetlješe Nasta jauk i muka velika Prepuklo bi srce i krvnika Suze liju ko kad pada kiša Poče žalost i tuga najviša Čitav nikšić gorčinu ispija Jer je ovo nova tragedija A bedem se Onogošta grada Tužno stresa od velikih jada A prošlost ga mnogo ne tangira Okle zrtve kad je doba mira Pa čuđenje i tugu ne krije Taj spomenik naše tragedije Auta se pred dom ustavise I dolazak bolno najavise Doprati ih drustvo preduzeća I njihova rodbina boleća Nikcevici sa više auta prate Vesa sa dalekog puta Đe su gore i brdsko bespuće Dokle dođe do vjecite kuće Tjela mrtvih u dom postaviše Crnim platnom stolove prekrise Odredise kovčeg do kovčega Otac majka do sina svojega Braća sestre i rodbina uža I supruga kraj voljenog muža I počasna straža preduzeća Da im počas oda i poveća Pa drštveni mnogi predstavnici I najbliži njini saradnici Vijenaca ima na stotine Sto prilažu za zasluge njine Tužna slika nikšić se prolama A pristiže narod u masama Svo gradjanstvo i sva preduzeća Da izraze dadu saučešća Bol i tuga na srce se nižu Telegramska saučešća stižu Od rođaka i od poznanika Iz gradova naših republika Saučešća na stotine ima Sto Vesova porodica prima Stižu usred prebolnoga stana Svjedocanstvo ljudskog poštovanja Stoje grupe nikšićih mladića Kraj kovčega Vesa nikčevića Suze rone smjerno se klanjaju I izraze saučešća daju Žale Vesa i ne kriju tugu Sto poslednji put prilaze drugu Ide četa čela namrštena Međju njima vesa živa nema Da ih s pjesmom omiljenom srete Duni vjetre ozdolj kraj neretve Pa ga zato oni žale sada Sto ga crna zemlja uze mlada Takvog druga i silnoga momka Rijetko će rodit crnogorka Srce lava u grudi je ima Junačke je tradicije prima Da svakome pomogne u nuždi Pred teskocom nikad se ne snuždi Čovjeka je gleda u istini A dizao pravdu na visini Veselio drugu i rođaku Domovinu volio ko majku Sad odlazi da mu mladost vene Al ostavlja sjajne uspomene Jer se čovjek rađa i umire A zaslugom u vjecnost dopire Baš to kaže i vječita lista Dobro djelo uvjek će da blista Tako društvo s Vesom razgovara Pokraj mrtvih plač se više stvara To prvoga novembra bijaše Noć se crna danu primicaše Na domu se zatvorise vrata Poslije podne tačno u dva sata Poginule izniješe ljude Porodice hoće da izlude Postaviše četvoro nosila Na auta sto su pred dom bila Pa im govor održaše duži i povorka na groblje produži Pred povorkom posmrtna muzika Počast im se odaje velika Jecaj i plač vrhunac dostiže I povorka po kraj groblja stiže Ustavi se nepregledna masa A Vučinić Mijo bolna glasa Govor drži sa tugom se bori A muški se drži i govori Žali ljude svoga kolektiva Bol i tugu za njima ne skriva Pa u svojoj prvoj rečenici Obraća se njinoj porodici Kolektivu što proliva suze Sto im dobre ljude smrt oduze I gradjanstvu nikšićkoga grada Što im ovaj slučaj teško pada Redom tugu blaži porodično Kaže da smrt ne bira obično Ali niko ko ona ne bira Rodu ljudskom nikad ne da mira Postavi je na put sila neka Te mam uze četiri čovjeka Kleta sudba grozno se igrala Najbolje je ljude odabrala i drugove našeg kolektiva Smrt prokleta sve je zato kriva Bol za sinom bratom i unukom Milim ocem i vjernim suprugom Ne može se smanjiti nikako Ja cijenim svakog podjednako Na svom radu kući i u gradu Sve od sebe želješe da dadu Nikad za njih ne bješe prepreka Pravo ime stekoše čovjeka Dokle sunce na nebesa sija Pamtice se ova tragedija A njihova djela i imena Biće čvrsta ko granitna stijena Još kad srce od bolova ječi Volio bih pronaći riječi Da opišem njihove zasluge Karaktere i vrline druge Al sam srećan što im djela zbore O njihovoj prošlosti govore Pa dok bude ljudi i vjekova Uspomena sjajiće njihova To njihove najbliže nek snaži i bolove velike ublaži Jer je život trnovita bašta Gdje čovjeku događa se svašta Niko ne zna šta zla ura nosi Kad će nekom srce da pokosi Pa je čovjek uvijek na metu Tom zakonu strašnom na svijetu Sve podnijeti sto ga snađe mora Jer je tvrđi od ikakvog stvora Tužne misli mora salomiti Razgovora ljudska prihvatiti Bol i tugu da salomi prvi Ne dat umu da se obestrvi i dokazat primjerom muškijem Kao Vaso za sinom svoijem Taj ću primjer iznijeti evo Reče kad je poginuo Stevo Kad ga uze sila sa nebesa Neka nema ni mog sina Vesa To je primjer velikijeh ljudi Što nemoćnog iz mrtvila budi Primjer čojstva i divnih vrlina U momentu kada gube sina Sad u ime našeg kolektiva Koji tugu i suze me skriva i u ime njine porodice A sa ove tužne pozornice Želio bih zahvaliti svima Na ovakvu žalost prisutnima Građanima niksickoga grada Velika im zahvalnost pripada Građanima iz mostara grada Zbog zaslužnog i pohvalnog rada Kod teškoga i mučnoga stanja Pokazase svoja zalaganja A posao obaviše skupa Službenici Mostarskoga “sup”-a Sa drugarskim i čovječnom likom Predvodjeni svojim načelnikom Ugostiteljskom kolektivu “buna” Zbog njihova zalaganja puna Kolektivu “autoremontu” Za veliku paznju i dobrotu Ronilackoj ekipi iz splita Admirala Grubeljic Josipa Pa mi duznost nalaze čovjeka Da zahvalim svima dovijeka A ranjene porodice njine Nek utješe velike istine Suza žalost čovjeku otkriva i ranjeno srce kolektiva Tužnu sliku niksickoga grada I gradjanstva prisutnoga sada Zbog ovoga slučaja patimo Sto moramo da ih sahranimo Poginula četiri čovjeka Usred gorkih suza i leleka Divna prošlost nek im djela zrači Jer bit covjek uvijek mnogo znači Želim s ovog tužnoga rastanka Da im bude crna zemlja laka Nek im prošlost vjecnost obasjava i neka im bude vjecna slava Kad to reče i govor završi Rekao bi da se nebo sruši Tama oblak u zagrljaj prima Zemlja doček priprema mrtvima Tad najteže nastupaju rane Donesoše mrtve da sahrane Nastupaju nevidjene muke Ljudi svijest gube u jauke Tužno pište porodice njine Odlijezu okolne planine Teško li je sokolu bez tića Teško li je braći nikčevića Podnijeti rane u te dane I odnijet Vesa da sahrane Pa niz lice liju suze vruće Nose vesa do vjecite kuće I spuštaju u vjecitom stanu Gdje se zora ne raduje danu Ne dolazi proljeća i ljeta Nego tama obavija kleta Sudba ljudska s nebeskog ekrana Nikad neće biti ispitana Tuga radost stalno potiskuje i uvijek nesreći kumuje Tek sto covjek uzme dah mladosti Sa životom mladim se oprosti Grozni li su ovi oproštaji Kada tama mjesto sunca sjaji Kad se Vaso sa Vesom razdvaja Da od vjecnog pati uzdisaja Majka ruža čekat danom jutrom Kad će Veso doći sa autom Brat i sestra gledat put zapada Ide’l veso iz mostara grada A rodjake neka velja sila Ostavi ih bez desnoga krila Teško li je kući nikčevića Izgubiti ovakvog mladica Pa svak jednu miso izražava Mili Veso neka ti je slava Uvijek cvijece na grob će mu biti Sto će Vesov spomenik da kiti Burnu mladost i momačke dane i riječi skromne napisane Divni zraci sjajne poezije Uspomene njegove da grije Pa i zvuci prelijepe lire Da mu nikad ime ne umire Autor teksta: Milivoje-Mićko (Ilije Stanina) Nikčević Mesto: Nikšić-Klicevo Godina:1971
@elvirfazlic4082
5 жыл бұрын
Zalost
@jankovicboris9195
Жыл бұрын
Vlado Šipčić je bio srpski vitez
@МатијаЈакић
7 ай бұрын
Шћепан Никчевић је био српски витез
@МатијаЈакић
7 ай бұрын
Шћепан Никчевић је био српски витез
@elvirfazlic4082
5 жыл бұрын
Znalise koje bio šćepan nikckevic
@veselintoljic3037
3 жыл бұрын
Narodna vlast. Ozna
@ludidjare1384
7 жыл бұрын
ŠĆEPAN DOĐE DO RIBAREVINE, SELO LEŽI MEĐU TRI PLANINE
@martinamilovic2211
5 жыл бұрын
Ludi Djare
@brankozivkovic9556
Жыл бұрын
Komunistička propaganda.....Šćepan je bio čestit i dobar čovjek....nailazio je Vlado Šipčić i pozdravljao se sa Šćepanom....poštovali jedan drugoga...svjedočenje Šćepanovog zamjenika iz Miločana u patroli...Šćepana je ubio brat Anin...Vlado je već tada bio van granice.....
@VujadinDobrasinovic
5 ай бұрын
N
@mikidacic9558
5 ай бұрын
Junaku koji je ubio covjeka ni kriva ni duzna nije on u Zabljaku nista radio znao je kako bi prosao
@mariomarinovic9942
4 жыл бұрын
Петокрака симбол мрака
@Miljan-pelević
2 жыл бұрын
E sad su krstovi i islamske lune simboli svjetlosti 🤣🤣 Sad vam je baš dobro
Пікірлер: 36