O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja!
O ti moj kameni i bijedni krsu
s kozama, panjima a mrsavim konjima,
cija su leda oglodali samari,
cije su noge iskrivili sjenari
kad su s planina kroz duboki snijeg
vukli teret tezak, sitnom blagu hranu.
O ti moj gladni susicavi raju
koliba, bunjista, horoza i jare,
tebe ubijaju. Hoce da te nema
i stide se tebe. Tebe, Bosno majko!
I nije suma, tvoj sjajni ogrtac,
bilo prvo Bozansko ruho sto vidjeh,
i nisu tvoji crni dijamanti
iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke
bili prvi nakit sto me zimi kiti -
volim te i placem, i placem,
ali ne nad grobom
jer ti mrtva nisi,
nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom,
I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom.
Bosno moja, moje tugovanje,
Bosno moja - tuzno robovanje!
Bosno moja - ti ropkinja nisi,
dok planinom tvojom gorstak hodi,
dok u tebi zivi pjesma o slobodi,
dok klokoce mandra u kotlu ijednom,
dok rijeke teku i potoci tvoji,
koji u zuboru, u svom vjecnom pjevu
u doline nose pjesmu, koja bodri
i - premda zalosno - ipak pjeva, pjeva,
pjeva nasu pjesmu,
pjeva pjesmu Bosne,
pjeva sevdalinku.
Bosno moja, moje tugovanje,...
(Enver Colakovic)
Негізгі бет Enes Kišević - Bosni (Enver Čolaković)
Пікірлер: 17