Our Lady of the Rocks is one of the two islets off the coast of Perast in the Bay of Kotor, Montenegro (the other being Sveti Đorđe island). It is an artificial island created by bulwark of rocks and by sinking old and seized ships loaded with rocks. The Catholic Church of Our Lady of the Rocks (Montenegrin: Госпа од Шкрпјела, romanized: Gospa od Škrpjela) is the largest building on the islet, and has a museum attached to it. There is also a small gift shop close to the church and a navigation light at the northern end of the islet.
According to legend, the islet was made over the centuries by local seamen who kept an ancient oath after finding the icon of Madonna and Child on the rock in the sea on 22 July 1452. Upon returning from each successful voyage, they laid a rock in the Bay. Over time, the islet gradually emerged from the sea.[4] The custom of throwing rocks into the sea is alive even nowadays. Every year on the sunset of 22 July, an event called fašinada in the local dialect, when local residents take their boats and throw rocks into the sea, widening the surface of the island, takes place.
The church was renovated in 1722. The church contains 68 paintings by Tripo Kokolja, a famous 17th-century baroque artist from Perast. His most important painting, ten meters long, is The Death of the Virgin. There are also paintings by Italian artists, and an icon (circa 1452) of Our Lady of the Rocks, by Lovro Dobričević of Kotor. The church also houses a collection of silver votive tablets and a famous votive tapestry embroidered by Jacinta Kunić-Mijović from Perast. It took her 25 years to finish it while waiting for her darling to return from a long journey, and eventually, she became blind. She used golden and silver fibres but what makes this tapestry so famous is the fact that she also embroidered her own hair in it.
Gospa od Škrpjela, ostrvo ispred Perasta je veštačko ostrvo napravljeno krajem 15. veka gde su, barem po predanju, braća Moršići na hridi u Risanskom zalivu, 22. jula pronašli sliku Gospe, pa su Peraštani 1452. godine odlučili da na tom mestu sagrade rimokatolički hram Bogorodici. Oko hridi je nabacano kamenje i podignuta je mala kapela. Potom su, u Fašinadi, tradicionalnom običaju, oni vekovima nasipali kamenje, potapali oronule barke i turske brodove, tako da se vremenom površina ostrva sve više širila. Ono danas ima oko tri hiljade kvadratnih metara i na njemu se nalazi crkva Gospe od Škrpjela.
Današnja crkva Gospe od Škrpjela, po kojoj je ostrvo dobilo ime, izgrađena je 1630. godine od strane Venecijanaca i jedan je od najbitnijih istorijsko kulturnih spomenika Boka Kotorske. Predstavlja kulturni centar Bokelja. Najintenzivniji radovi na crkvi izvođeni su od 1720. do 1725. godine, kada je po nacrtu tada poznatog Ilije Katičića napravljen osmostrani prezbisterij sa kupolom i okrugli zvonik sa horizontalnim vencima i puškarnicama. U gradnji su učestvovali i Petar Dubrovčanin i Vuk Kandiot. Na pročelju crkve je portal sa frontonom i malim kipom Gospe i Hrista veoma arhaičnog izgleda. Po narudžbini peraške opštine Antonio Kapelano, skluptor iz Đenove, je 1796. godine napravio mermerni oltar na kome se nalazi čuvena ikona Gospa od Škrpjela, delo Lovra Dobričevića, umetnika s kraja 15. vijeka. Predstavnik venecijanske slikarske škole, Bokelj, Tripo Kokolja je po narudžbini Peraštanina Andrije Zmajevića oslikao unutrašnjost crkve. U crkvi postoji i nekoliko arheoloških zbirki, slika, rukotvorina, predmeta iz svakidašnjeg života, koje su vernici ostavljali kao zahvalnice za ispunjenje molitvi upućenih Gospa od Škrpjela - zaštitnici bokeljskih moreplovaca. Preko puta crkve nalazi se mala kamena zgrada, u kojoj se nalazi prostorija koja se naziva Pomirbena dvorana. Ona vekovima služi da se u njoj mire zavađene strane, prijatelji, porodice, pravoslavci i katolici, bez razlike. U njoj su sprečene mnoge krvne osvete, jer je onaj koji pristane na razgovor u njoj, zbog svetosti mesta se unapred odricao nasilja i uvreda, tako da su u normalnom razgovoru mnoge situacije rešavane na miran način.
Fašinada
Prema drevnom običaju, barke okićene zelenilom i napunjene kamenjem isplovljavaju sa istočne strane Perasta, pa duž obale prema zapadnoj strani grada i onda kreću prema ostrvu. U barkama na vesla nalaze se samo odrasli muškarci, jer su stari Peraštani, prema tradiciji, čuvali mlade sinove od napada Turaka. U prvoj barci, nalazili se sveštenik, gradonačelnik i počasni građani Perasta, kao i pevači koji su pevali stare peraške pesme - bugarštice. Fašinada se završava tradicionalnim bacanjem kamenja oko ostrvceta. Fašinada se održava svake godine 22. jula.
U crkvi Gospe od Škrpjela nalazi se goblen koji je od 1803. do 1828. vezla Jacinita Kunić, čekajući muža pomorca i koristeći za pojedine delove vlasi sopstvene kose.
Негізгі бет Gospa od Škrpjela - Magično Ostrvo Crne Gore
Пікірлер: 5