Pjesma Ruzmir
Kad zavjesa padne
Na koncu drame
Kad padne zavjesa, sve staje,
na sceni tama, tišina traje.
Glumci odlaze, svjetla se gase,
u tami ostaju samo sjene naše .
Maske se skidaju, lica otkrivaju,
istina, laž, zajedno se prepliću.
Kao u snu, prošlost nam se vraća,
u tišini noći, duša nam se rastače.
Kad sve prođe, ostaje sjeta,
prazna scena, odjeci svijeta.
Svi smo mi glumci, uloge igramo,
ali kad zavjesa padne, sami ostajemo.
Svaku suza, svaki uzdah,
u srcu nosim kao vječna bol.
Maske skidamo, oči otkrivamo,
u zrcalu života, sami ostajemo.
Na koncu drame, svijet se mijenja,
lica su ista, ali duša se razriva.
Maske ostaju, negdje u tami,
a mi se vraćamo, sebi sami.
Ruzmir Sisic
Napisano još u gimnaziji davne 1978, prepravljeno i dovršeno 2024
Image Content credentials
Generated with AI
Негізгі бет Kad zavjesa padne
Пікірлер