Široko more, razmišljam Da l’ da se kvasim Ipak idem na kaficu Baš me briga za kupanje To mi nije najvažnije Kiša lije, nevreme Al’ meni je dobro za sunčanje Postoji samo ovde i sad Mogu igrati na svaki broj Uvek dobiti deo svoj Svi nekud jure, trče i lete I svako hoće dobiti sve Ne brinem puno kud ja da krenem Stići ću negde, pa bilo gde Mnoge staze, raskršća Svud bih da budem, jadan ja Al’ onda shvatim prostu stvar Kad već ne mogu biti svud Nigde ne žurim, nisam lud Noć duboka, spava sve Ja tada vežbam šetanje To što radim je prava stvar Znam da uđem u svaki kroj I da ponovo ostanem svoj
@macosvjetlannaostren
3 жыл бұрын
glazba im nešto ozbiljnija i dublja : a naslovi plitki , a i glas njegovog pjevanja je prenavljanje , plitkost ; kao i slika s naočalama na vrh nosa = usiljenost , nema prave mjere ni skalda u izričaju poruka kroz glazbu ; već je glazba jedno , a pjevanje i naslovi i tekstovi skroz drugo
Пікірлер: 2