Snimljen je na 35mm vrpci kao i Miletićev “Agram” i predstavlja neporeciv dokaz kako je Hrvatska tada raspolagala nizom talentiranih filmaša, koji su radili za tek osnovani Hrvatski slikopis, državno filmsko poduzeće u NDH . U pitanju je prvorazredni dokumentarac. Najvažnije, pokazuje kako je glavni gradski trg izgledao u to vrijeme, gužve pri ulazu u tramvaj, u kojima prioritet nemaju čak ni vojna ili crkvena lica, miješanje urbane i ruralne sredine te diskretnu prisutnost rata: na ulicama zamjećujemo vojne kamione, ustaše i domobrane.
Po stilu, “Promet u Zagrebu 1941.” je najviše pod utjecajem njemačkih dokumentarnih filmova, iako ima i njima vrlo srodnih ruskih utjecaja, direktor fotografije se zafrkavao s postavljanjem kamere, pravio male vizualne dosjetke, impresivno snimao iz “ptičjeg” rakursa velika gradska raskrižja te uspijevao postići zanimljivu igru svjetla i sjena: ponekad su na ekranu samo siluete prolaznika, što je pak očit dug njemačkom ekspresionizmu. Zna istaknuti detalje kao što su čizme prometnog redara, košare s kojima se “kumice” probaju probiti u tramvaje, prometne znakove i još koješta.
Prekrasan je kadar u radnika koji popravlja reklamu za Bayerove lijekove: figura je sićušna, jedva je nazirete na toj golemoj instalaciji.
Hrvatska je kinematografija za NDH bila u velikom uzletu: prvi puta je dobila poduzeće za filmsku produkciju, a počela je proizvoditi i filmski žurnal “Hrvatska u riječi i slici”, koji je publiku puno više zanimao od sličnih njemačkih proizvoda.
Preko noći je stasala sjajna generacija filmaša, a većina njih osigurala je sebi kontinuitet i u kasnijoj socijalističkoj državi.
#zagrebačkimemento #mementopriča #mementošetnjakrozvrijeme
Негізгі бет Ойын-сауық Promet u Zagrebu 1941. godine
Пікірлер: 21