Ti Podrinjci bi romane mogli pisati o svojoj golgoti, ne znajući u prvi mah ni šta ih je snašlo. Onako neorganizovano, rekao bih bezglavo čuvajući glavu od potoka do potoka iz kojeg često nisu ni izlazili. Otkud toliki bijes, tolika mržnja u neljudima, do tada goničima stoke, ganjati komšiju po livadama kao da su njihov posjed ušli, stoku otjerati kao da do juče u školu sa njima nisu išli, ovce čuvali, baklave za Bajram jeli, Božiću se radovali. Otkud ljudska u neljudsku transformacija preko noći ili nam se samo čini pa je nismo mogli razumijeti. Taj dašak ljudskosti nam se činio kao kuća u tim trenutcima ekstaze poricanja svega što je drugačije. To se i poslije toliko godina osjeća na srcu i dušama svakog Podrinjca ma gdje bili. Rezultat svih tih mračnih godina kada je ljudskost stala su prazna sela bila ona vaša, naša ili njihova....
- Жыл бұрын
Srpkinja nam spasila majku, pri povratku kući nam vratila ovce
- Рет қаралды 263,789
Пікірлер: 261