Rodio se daleke 1934. godine
u Baškoj Vodi, u vrijeme kad mu je
otac bio utamničen. Razlog: on je
s prijateljima mačku na rep vezao
trobojnicu. Djeca su za mačkom
potrčala. Odmah su nastupili
jugoslavenski žandari „braneći“
državni poredak. Prestrašeni se
mačak popeo na visoko stablo.
Svi su ga gledali, ali ga nisu mogli uhititi, a hrvatski se barjak u
malomu primorskom mjestu slobodno vijorio… Stoga je dječak na
sv. krštenju dobio ime Hrvatin po
poznatom knezu Donjih krajeva.
Svećenik je želio da dečko dobije i kršćansko ime Bože.
Završio je osnovnu školu
u rodnom mjestu, Franjevačku
klasičnu gimnaziju u Sinju i Zagrebu, stupio je u Franjevački red
na otočiću Visovcu (1951.) i uzeo
redovničko ime Gabrijel (Božja snaga) koje mu i dolikuje, jer
odiše snagom punine života.
Poslije mlade mise (19. 7.
1959.) nije dugo djelovao u župnom pastoralu, nego je poslan
na studij u Zagreb i kad je diplomirao imenovan je profesorom grčkoga i latinskog jezika na
Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji
u Sinju (1966.-2004.).
Puno je talenata fra Gabrijel dobio na dar od Boga, a
on ih je uistinu upotrijebio na
najbolji mogući način. Svoj život stavio je u ruke Boga i cijeli
život slušao glas savijesti. Dok
smo razgovorali u malenoj prostoriji franjevačkog samostana,
na zidu, poviše stola, visjele su
slike: fra Ante Antića i kardinala
Alojzija Stepinca. Imao je sreću
da upozna svetoga redovnika
fra Antu Antića. Zapamtio je za
vrijeme školovanja u Zagrebu
njegovu riječ: „Brate moj, prvo
budi normalan čovjek, a potom
kršćanin, redovnik i svećenik!“
Iznio nam je fra Gabrijel
puno zanimljivosti vezanih za
Gospu Sinjsku i Alku, kao i o
fra Pavlu Vučkoviću i njegovu dolasku u Sinj s Hrvatima iz Rame,
Livna i Duvna. Na dar smo dobili
zbornik „Kačić“ s predavanjima
sa simpozija „Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212. godine.“
Spomenuo je i fra Ivana
Markovića, hrvatskoga teologa i crkvenog povjesničara, koji
je napisao daleke 1897. godine
knjigu „Slaveni i pape“ na talijanskom jeziku (prevedena je na
hrvatski). Sinjanima je najdraža
njegova knjiga „Sinj i njegovo
slavlje“, za koju on sâm kaže:
„Baš stoga, da mu se spomen
ne zatre, sastavio sam ovu malu
spomen-knjigu. Ona će u isti
mah sadržati kratku povijest našega mjesta; pa stoga se još više
nadam da će svaki od vas rado
nju imati, jer je sramota ne znati
stvari svoga zavičaja, ma koliko
ovaj malen, a one sićušne bile.“
Naš sugovornik nije zaboravio ni svoga profesora dr.
fra Antu Jadrijevića koji je bio
teolog, bibličar, arheolog, povjesničar, prevoditelj, poznavatelj
klasičnih i živih jezika, divni čovjek, uzorni redovnik i svećenik.
Napisao je za života samo jednu
pjesmu u čast Čudotvorne Gospe
Sinjske, koja je i postala Gospinom himnom. Dobro je učenik
zapamtio riječi svoga profesora
fra Ante: „Vjera i razum su jedno.
To su dva potoka, a izvor im je
sâm Gospodin Bog!“
Mi smo došli da čujemo što
više o fra Gabrijelu, a on je veći
dio vremena govorio o drugima,
pa nam je tako ukazao i na značaj
fra Andrije Kačića Miošića na
razvoj hrvatskog jezika i književnosti. Posebno je naglasio iz Kačićeve „Pismarice“ misli kojima
ističe vrijednost jednoga naroda,
kulture, povijesti i jezika, utvrđuje snažnu kolektivnu svijest,
narodnu samosvijest. Ukratko:
jedan narod, jedna vjera, jedan
teritorij. Opjevao je brojne svece i hrabre junake, i to štokavskom ikavicom u narodnom desetercu. Time je ne samo budio
nacionalnu svijest, nego i stvarao
hrvatski književni jezik, što je
utjecalo i na Ljudevita Gaja. Njegovo djelo „Razgovor ugodni“
objavljeno je u preko 70 izdanja,
a neke su pjesme prevedene na
14 europskih jezika. Posebno je
utjecao na Bugare, Srbe, Albance, Makedonce i druge narode.
Od 1974. godine fra Gabrijel
je urednik zbornika „Kačić“, a
uredio je i preko 80 drugih svezaka te napisao brojne znanstvene i popularne članke.
Iako, jednostavan i skroman, pravi fratar iz naroda i za
narod, vršio je i neke druge službe: ravnatelj Gimnazije i Sjemeništa, definitor i vikar Provincije
Presvetog Otkupitelja, generalni
vizitator Hrvatske franjevačke
provincije sv. Ćirila i Metoda i Provincije Sv. Križa Bosne
Srebrne. Bio je član Nadbiskupijskoga svećeničkog vijeća, Plenarnoga vijeća Provincije Presvetoga Otkupitelja, Matice hrvatske,
Hrvatskog arheološkog društva,
Hrvatskoga mariološkog instituta, dopisni član Papinske međunarodne marijanske akademije
(Rim), Hrvatskog žrtvoslovnog
društva i još nekih udruga.
Dobitnik je nekih nagrada i priznanja, npr. Reda Danice
hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi
(1998.), Nagrade Grada Sinja
za životno djelo (2003.), Županijske nagrade za životno djelo
(2014.) i spomenute Nagrade
„Don Frane Bulić“ (2019).
Hrvatsko društvo katoličkih novinara je o Svjetskom danu sredstava društvenih komunikacija, u srijedu 15. svibnja 2024., u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, dodijelilo nagradu za životmo djelo.
Негізгі бет SVJEDOČANSTVO - "Čudotvorna Gospa Sinjska" - fra Hrvatin Gabrijel Jurišić
Пікірлер: 15