U ovom izdanju Tragoteke izdvajamo pet mafijaških ubistava iz 1992. godine, koja su izvršena na teritoriji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije:
Branislav Perović, inspektor Odjeljenja za rasvjetljavanje ubistva beogradske policije, likvidiran je 3. februara 1992. godine. Perović je ubijen u kafiću "Bakardi" na Banjici, dok je legitimisao goste. Na Perovića je pucano iz pravca stola za kojim je sjedio Zoran Uskoković Skole, zajedno sa Dejanom Zorajom i Dejanom Jakšićem.
Skole je uhapšen zbog sumnje da je on ubio inspektora, ali je nakon sudskog postupka oslobođen optužbe, dok su Zoraja i Jakšić osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Mnogi su vjerovali da su njih dvojica, za izvjesnu sumu novca, na sebe preuzela krivicu za zločin koji nijesu počinili.
Goran Bojović Amonijak, istaknuti član podzemlja, ubijen je 15. juna 1992. godine. U njega su napadači ispalili kišu metaka dok je bio u svom automobilu.
Bio je jedan od najperspektivnijih boksera, međutim 90.ih je u jednoj kockarnici brutalno pretukao jednog momka, udarajući ga pepeljarom po glavi. Drug tog momka bio je Darko Kulić. Dva mjeseca nakon njegovog ubistva uhapšeni su Kulić, koji je osuđen na 12 i još dvojica momaka na 9 i 8 godina zatvora.
Borislav - Boro Radić ubijen je u zasjedi 19. jula 1992. godine, kod kafane "Ranč" u naselju Ljubina (Opština Vogošća) u kasnim popodnevnim satima kada je krenuo da pomogne vojnicima. Ubijen je zajedno sa još nekoliko saboraca pod nerasvjetljenim okolnostima. Postoji sumnja da je ubistvo naredila tadašnja Služba Državne bezbjednosti. Boro je u bio poznat i kao sarajevski Giška. Kao mlad bio je mangup koji je poštovao fer-plej, a kasnije tokom rata bio je komandant koji nije dozvoljavao da se pljačka, maltretira i ubija nedužni narod. Vjeruje se da je zbog toga smetao najviše ratnim profiterima.
Iso Lero Džamba, nestao 23. septembra 1992. godine, neposredno pošto ga je pretuklo nekoliko pripadnika paravojne formacije "Tigrovi" Željka Ražnatovića Arkana, u blizini zgrade Beograđanka na beogradskom Vračaru.
Na izlazku iz kockarnice koja je bila u Arkanovom vlasništvu, navodno, sukobio se sa obezbjeđenjem. Prema jednoj verziji događaja, do sukoba je došlo, nakon što nije htio da plati ulaznicu, a poslije kraće prepirke pljunuo je Arkanovu sliku.
Džamba je bio neprikosnoveni "kralj Dorćola". Bio je omiljeni gradski lik. Beogradskim podzemljem pričalo se da je u martu 1992. godine Iso Lero u kafani "Zona Zamfirova" pucao u Ražnatovićevu fotografiju.
Aleksandar Knežević Knele je ubijen 28. oktobra 1992. Imao je 21. godinu kada je sobarica pronašla njegovo tijelo u lokvi krvi sa licem okrenutim ka podu, a na ogledalu krvlju ispisanu poruku: "Broj 1". U objavljenim dokumentima tajnih službi koja rasvjetljavaju ovu likvidaciju i iz kojih se jasno vidi da je policija znala ko je povukao oroz, navodi se da je Radoslav Trlajić, zvani Bata Trlaja, ispričao da je Knele bio u sukobu sa Mišom Cvetinovićem zbog džipa koji je Knele oteo. Goran Vuković je pokušao da ih pomiri, ali u tome nije uspio.
Cvetinović je došao kod Kneleta u hotel da se, navodno, sporazumiju oko kola. Kada je ušao u Kneletovu sobu, Miša ga je ubio s leđa.
Miodrag Cvijetinović, zvani Miša Tajger uhapšen je za Kneletovo ubistvo.
Негізгі бет TRAGOTEKA (08) Mafijaška ubistva iz 1992. godine
Пікірлер