Triesdujom se vozio i Velimir Mišić.
Nakon Triesduje koja je ugledala svjetlo dana 2007. godine, a koja je
ujedno bila roman prvijenac mlade riječke spisateljice Tatjane Udović, i koja
je vrlo brzo postala popularna među mladim čitateljima, s obzirom da se bavi upravo problematikom mladih dokumentirajući događaje iz prijevoznog sredstva, autobusa broj 32, koji prevozi srednjoškolce prema i iz njihovih škola u Opatiji, uslijedio je nastavak. Naime, povjerenje čitatelja u prvome romanu zadobiveno je događajima koji su se uistinu dogodili, koji nisu izmišljeni već doživljeni, temeljeni na iskustvu autorice. Kao što je u prvome romanu opisivana specifična mikrokultura opatijskih srednjoškolaca, ona se opisuje i udrugome, uz dodatak - poigravanje autorice stvarnošću i fikcijom. Naime, u Triesduji 2. dio, neki
od likova s autobusne stanice su isti kao i u prethodnom romanu, ali sadržaj u brzini zapleta na putovanju ima iznenađujuće nove elemente i nove likove. Neki od novopridošlih stižu iz autoričina stvarnog okruženja, a i čitateljima
su poznati iz javnog života: Koktelsi, Šajeta, Alen Vitasović, Mario Lipovšek i
dr. Posebnost je to što stari, postojeći likovi, dobivaju novu
dimenziju komunikacije. Oni postaju svjesni postojanja sebe u prvom romanu i mogućnosti komuniciranja sa samom autoricom i njezinim prijateljima.
Негізгі бет Triesduja
Пікірлер