~ 11 541 ~
06. April - Dan Grada Sarajeva
www.historija.ba/d/26-dan-grad...
en.wikipedia.org/wiki/Lilium_b...
Video: Bosanski ljiljan • Lilium bosniacum bos...
Gledaj me draga
• Zaim Imamovic - Gledaj...
Pjesma "Djevo, djevo sto mi ljubav kratis" - odabir iz kolekcije "Slovo o Zaimu"
Zaim Imamovic roden je 26. avgusta 1920. godine u Mrkonjic Gradu. Zivio je u Travniku. Skoro sav svoj zivot proveo je u Sarajevu, a povremeno je odlazio u Pocitelj na imanje, u svoju vikendicu. Iza njega su ostali kci Jasminka i sin Nedzad (poznati gitarista i pjevac) kao i unucad. Umro je u Sarajevu 2. februara 1994. godine. Ostaje nam sjecanje na evergrina u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine. Ovakav covjek se rijetko rada, bio je uzor velikim pjevacima i mnogi su ga stavljali na prvo mjesto kao svoga idola.
Ime Zaima Imamovica, kao estradnog narodnog umjetnika, interpretatora, kompozitora, ostalo je upisano u antologiju sevdahlinke i pjesama drugih naroda. Vecinu svoga zivota proveo je u tumacenju i interpretiranju sevdahlinke.
Po rodenju iz Mrkonjic Grada nakon godinu dana sa svojim roditeljima prelazi da zivi u Travnik i nastanjuju se na periferiji zvanoj "Bojna". Tu je proveo petnaestak godina, dok se 1936. godine nije nastanio u Sarajevu. Ostao je bolan za Travnikom, a to je grad sevdaha i koji je imao svoju pjesmu "Kolika je vis' Travnika bojna" pa je Zaim za nju i sentimentalno vezan, tako da je rado stavljao na svoj repertoar.
U Sarajevu je ucio tekstilni zanat, a pomalo je svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio. Njegov brat Hadze i sestra Djula u to vrijeme bili su clanovi MKUD "Gajret". Poveli su jedne veceri i Zaima na probu, gdje je horovodja Cvjetko Rihtman pristao da cuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadrzao. Napustio je tekstilni zanat u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Drustva prateci se sam uz harmoniku. Vec tada se otkriva Zaimov talenat za umjetnost.
Prava njegova karijera pocinje 10. aprila 1945. godine. Tada pristupa Radio stanici Sarajevo. Svojim glasom i osjecajem opija slusaoce. Upravo tih dana Radio Sarajevo pocinje sa emitovanjem programa i okuplja pjevace. Prvo javljanje je 10. aprila 1945. godine kada je tehnicar na radiju Djorde Lukic-Cigo objavio: "Ovdje Radio stanica Sarajevo. Danas je Njemacka kapitulirala." Tada su mnoge emisije isle "uzivo" jer se oskudijevalo sa tehnikom i opremom. Svaka greska ne bi se mogla brisati, ostala je u eteru. Samo na takav nacin se mogao ocijeniti kvalitet pjevaca. U doba kada se gramofonske ploce nisu tako mnogo snimale, kada smo narodnu muziku slusali preko rijetkih radio prijemnika (Kosmaj, Nikola Tesla, Vesna...), tada smo mnogo vise saznavali sta je lijepo u muzici, a narocito u bosanskohercegovackom sevdahu. U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije po kojima smo ga zapamtili: "Gledaj me draga", "Mujo kuje konja po mjesecu" i "Konja vodim, pjeske hodim". On vec tada postaje pjevac po osjecaju, a pjesnik po dusi, umio je da nam docara prosto romanticna doba koja jos samo u sevdahlinkama postoje, da nam ih priblizi, da ih osjetimo i shvatimo. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevaci: Rešad Beslagic iz Tuzle i Sulejman Dzakic. Rado ih je slusao i od njih ucio kako pjesmu treba usavrsiti i interpretirati.
Pjesme je prikupljao i upotpunjavao svoj vec tada bogati repertoar. Njegov glas je osoban, a pjevao je manirom koji je bio blizak, ali ipak neuhvatljiv za mnoge pjevace narednih generacija. Zbog toga se do sada nije pojavio pjevac za kojeg bi moglo da se kaže: -- pjeva kao Zaim Imamovic. Iako danas neki kazu blizak mu je Andrija Stevanic, ipak, Zaim je Zaim, nezamjenjivi pjevac.
Pjevao je malo kroz nos, ali mu se nazal ne uzima kao vokalni nedostatak, vec kao sredstvo pomocu koga docarava atmosferu Orijenta. Otuda nije ni cudo sto je reprezentovao nasu zemlju na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alziru. Majstor je dinamike pjevanja, sto je veoma bitno za uvjerljivost interpretacije. Sarajevo je bilo metropola sevdaha, pa su mnogi pjevaci imali zelju da ostanu i da zive u njemu, jer je u poslijeratnim danima, iza 1945. godine, jedini put afirmacije bila Radio stanica Sarajevo. U predratnoj generaciji pjevaca bili su: Samija Alajbegovic, Munevera Berberovic, Esma Buljubasic, Lela Karlovic, sestre Mira i Dragica Sabljak, Mica Talaja, Kadira Karahasanovic, Enver Ekic, Arif Merdzanovic, Hamdija Samardzic, Alija Nuhbegovic (pjeva, svira harmoniku i klavir, poslije postaje i novinar), Jozo Penava (poslije postaje i voda Tamburaskog orkestra Radio Sarajeva), Osman Plivcic, Varesanovic, te Avdo Buzar kafanski pjevac i svirac, i drugi.
Nastavak texta: jugozvuk.blogspot.de/2009/12/z...
Негізгі бет Музыка Zaim Imamovic - Djevo, djevo sto mi ljubav kratis
Пікірлер